Peti susret u okviru našeg projekta donio je nešto drugačije – više vremena, više prostora za razgovor, zajedničke trenutke i iskustva koja se ne mogu prenijeti kroz riječi. Tokom tri dana provedenih na Vlašiću, imali smo priliku ugostiti farmaceute iz Crne Gore i podijeliti s njima mnogo više od onoga što je stajalo u službenom programu. Bio je to susret koji se pamti po ljudima, atmosferi i odnosima koji su se gradili spontano – bez pritiska, ali s puno smisla i emocija.

Kao i u prethodnim posjetama, sve je počelo u konferencijskoj sali Pharmameda – srdačnim pozdravom i nekoliko uvodnih riječi o tome zašto ovaj projekat postoji: da bismo pokazali kako nastaje jedan proizvod – od ideje, kroz formulaciju i proizvodnju, pa sve do police apoteke, često i daleko izvan granica ucrtanih na karti svijeta.

Nakon toga – ručak, obilazak proizvodnog pogona, prezentacije proizvoda i razgovor bez žurbe čak i nakon višesatnog putovanja autobusom koje nije umanjilo njihovu znatiželju, pažnju i spremnost na razmjenu iskustava. Pitanja, komentari, primjeri iz apotekarske svakodnevice. Bilo je to ono što se ne može simulirati – razmjena između stvarnog iskustva s pacijentima i proizvodnje koja to iskustvo treba da podrži. Razgovarali smo o formulacijama, razlikama među tržištima, izazovima svakodnevne komunikacije i važnosti razumijevanja svakog proizvoda koji dolazi do pacijenta.

Nakon toga, druženje se nastavilo u prirodnom ritmu – u hotelu na lijepom Vlašiću, gdje su kolege imale vremena za odmor, ali i neformalne razgovore, smijeh i razmjenu priča koje često ne stignemo podijeliti tokom radnog dana.

Subota je donijela novu dimenziju druženja – zajednički izlet u Jajce. Obišli smo vodopad, tvrđavu, Plivsko jezero i najvažnije kulturno-historijske znamenitosti jednog od najposebnijih gradova u BiH. Nakon toga – povratak u Travnik, ručak i posjeta rodnoj kući Ive Andrića, a zatim kratka šetnja našim gradom, upoznavanje  i povratak na Vlašić.

Uz večeru i muziku, večer se pretvorila u nešto više od običnog završetka dana – u spontano, iskreno druženje koje je potrajalo do ranih jutarnjih sati, uz smijeh, pjesmu i onaj osjećaj da se iz profesionalnog susreta rodilo nešto više – prijateljstvo.

U nedjelju smo se nakon doručka oprostili – ali ne kao da je nešto završeno već s osjećajem da je započeto nešto što će trajati i nakon ovog susreta. Ovaj susret bio je više od posjete: bio je potvrda da, kada se spoje iskrenost i dobra volja, granice postaju nevažne. Ostaju kontakti, fotografije i utisci, ali ono najvažnije je nevidljivo – veza koja traje.

Posebnu zahvalnost dugujemo našim kolegama što su, u vremenu kada se nude ekskluzivni izleti na daleke i egzotične destinacije izabrali naš mali Travnik. Znamo koliko je dug i naporan bio put do ovdje i upravo zato, zahvalnost koju osjećamo teško je pretočiti u riječi. Hvala vam što ste odabrali nas. Iznad svega – hvala na povjerenju. Ovaj projekat je počeo kao edukacija i dijalog, a prerasta u priču o ljudima. I to je njegova najveća vrijednost.